15/2/2010
VETAR

Vetar u kosi…



Photobucket

 

Vetar

Razigrano mrsi kosu i miluje lice

Netremice

U gradu zaborava……

Dok  priroda  spava…

Nosi raspukle delice proslosti

Daleko

Van domasaja  mog pogleda

Uspomene uklesane u kamenu

Razbija

I nosi van horizonta  mog secanja

Lavom svevisnjeg  gneva

Brise sve ono iza nas

I ostavlja me samu

Dok sneva

S pogledom na izlizanu  kaldrmu

Koracima proslih nadanja

U vremenu

Kojim caruje ljubav

Van domasaja svakog stradanja

Duse.

 

 

 

 
 

 

objavio mystery u 04:46 | kategorija: POETRY and DESIGN
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (8)
Komentari:
Posalji komentar
Pjesma koja lomi i razlama... poput ovog tvoga vjetra...

Lijepo ))
Postlao Wolfie u 19:44, 15/2/2010 | Link | |
Hvala Wolfie : )))

Postlao mistichna u 21:27, 15/2/2010 | Link | |
Dobro je pustiti vetar da odnese proslost u zaborav divna pesma pozz
Postlao svetlost u 21:45, 15/2/2010 | Link | |
Hvala Svetlost : ))))
Postlao mistichna u 02:18, 16/2/2010 | Link | |
lepo...
Postlao Anoniman u 05:17, 20/2/2010 | Link | |
I told my grandmother how you hleepd. She said, “bake them a cake!”
Postlao Rosie u 08:06, 27/9/2011 | Link | |
mnsUes <a href="http://hkorjirekmeq.com/">hkorjirekmeq</a>
Postlao rhbywpa u 16:10, 28/9/2011 | Link | |
RBrbNy <a href="http://grguuuufjbvj.com/">grguuuufjbvj</a>
Postlao xuczdax u 20:04, 1/10/2011 | Link | |


Posalji komentar